Nekako s proljeća

Kemal Monteno i Crvena jabuka

nekako s prolje[Em]ca [G]uvijek meni dolu[D]ta [D]
neka ceznja [Em]tamna [G]tiha mudrost [D]davna [D]
spustam ja [G]stare kofe[D]re na pe[G]rone sudbi[D]ne
to je miris [G]zrelih godi[D]na moj [Em]kaput
bas je [G]tezak [A]najdra[D]za

nekako s proljeca ja se sjetim starih drugova
probude se u meni svi derneci pijani
pa nosim ja stare cipele one znaju moje ulice
to je boja crno-ponocna moji koraci bas su teski najdraza

i opet [A]taj osjecaj samoce kad nece [D]nikog mene krene i hoce
i opet [A]mrakom svoje pjesme bojim pijan od [D]zelje za usnama tvojim
sav sam ti od ludi[Em]la [A]nekako s prolje[D]ca

nekako s proljeca sjeti mene nepravda
na pobjede poraze i sve lazne obzire
napravim racun prastanja popijem pusta mastanja
to je ukus lijepog kajanja moji kapci bas su teski najdraza

nekako s proljeca noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim nema dana da ne izludim
a hocu da te vodim ja tragom sunca jugom maslina
to je dodir tvojih bedara moja dusa bas te voli najdraza

i opet taj...