← Exit live view
Transpose: 0
Zoom: 0
Auto-scroll: 3

Nadalina

Oliver Dragojević

Glazba:  Zdenko Runjić, Split 1980.
Stihovi: Jakša Flamengo

Ovo van je štorija o Nadalini. More bit da vi znate Nadalinu, ha? A ha, sva
puca od lipote. A jema je da van pravo rečen, ća i vidit, šmantrala bi ona i
većega muškardina di neće ovakoga karonju ka ća san ja, a najškole kad pere
noge u dvor, ajme!!

G                                     D7
Kad Nadalina noge toča, svi dvora u maštilu,
G
Jo ke beleca ka finoća, in šentja mladost cilu.
G7  C
Svi gledadu u noge bile, uz bačve karantile,
C               G                D7            G
Jer slaja je od zrilog voća, kad Nadalina noge toča.

G7  C         G           D7       G
Nadalina, Nadalina, da si moja Nadalina,
G7  C           G         D7        G
Jemala bi muškardina, Nadalina, Nadalina.

Joj da mi je onoga slatkoga od fešte: rožade, galetine, mandulati, torte,
krokanti, ... Ni ništa slaje od slatkoga, more bit da je samo slaja Nadalina.
Cili dvor zamiriši i poludi kad ona pravi slatko, ajme!!

Kad Nadalina misi slatko, u dane ispred fešte,
Jo da je vidin bar na kratko, ća skriva ispod vešte!
Jer slatka je ka cukar fini, dok leti po kužini,
I rado bi je jemo svatko, kad Nadalina misi slatko!

Jaja se to cili svit zna moredu na milijun mali na in sprajat: i u šorbuli i na
joko, sirova, more ih se i u tvrdo i u meko i u gusto i u ritko, i sa svom mogu
om spizom mutit, al' kad Nadalina muti jaja ka i špatije, to vam je prava fešta
od jaji, ajme!!

Kad Nadalina muti jaja, zamuti pamet svima,
I svakim danom sve je slaja, ko bucaj dobrog vina.
Na sebi jema sve nalige, iz ćaćine butige,
I svi je želu bez retaja, kad Nadalina muti jaja.

E vaja poj leć, finila je i ova. Al kad Nadalina gre leć, do parika da svit
počiva u cviću, ma da mi je koji put vidit kako se ona uvučuje u posteju, kako
ona sva miriše. Noć zasvitli, cvrčki počnu pismu... Nadalina, Nadalina...

Kad Nadalina gasi sviću, kraj otvorenih škura,
Jer lito je i sve u cviću, al’ malo noćni ura.
Pod poništru kad momci stanu, i napravu galamu,
Da požele joj pismon sriću, kad Nadalina gasi sviću.
C          G        D        C    D   G
Nadalina, Nadalina, bit’ ćeš moja Nadalina!